Knjiga o Jobu
Job, glava 33
Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.
Iskreno će ti zborit srce moje, usne će čistu izreći istinu.
Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene:
Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!
Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;
zato ja strahom tebe motrit neću, ruka te moja neće pritisnuti.
Dakle, na moje uši si rekao - posve sam jasno tvoje čuo riječi:
"Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.
Al On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.
Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom."
Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit se ne može.
Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?
Bog zbori nama jednom i dva puta, al čovjek na to pažnju ne obraća.
U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,
tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim
da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,
da dušu njegovu spasi od jame, i život mu od puta u Podzemlje.
Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,
kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;
kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,
kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,
pa se sažali nad njim i pomoli: "Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!
Neka mu tijelo procvate mladošću, nek se vrati u dane mladenačke!"
Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.
Tada čovjek pred ljudima zapjeva: "Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.
On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti."
Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:
da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.
Pazi de, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.
Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.
Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit mudrosti.
