Knjiga o Jobu

Elihu nastavi svoju besjedu i reče:

Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ,

kada mu kažeš: "Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?"

Na sve to, ja ću odgovorit tebi i prijateljima tvojim ujedno.

Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši!

Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao?

Ako si prav, što si dodao njemu, i što iz ruke tvoje on dobiva?

Opakost tvoja tebi slične pogađa, i pravda tvoja čovjeku koristi.

Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika,

nitko ne kaže: "Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja,

umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?"

Tad vapiju, al on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.

Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne čuje vapaje, da pogled na njih ne svraća Svesilni!

A kamoli tek kada ti govoriš: "On ne vidi mene, parnica moja pred njim stoji, a ja na nj još čekam."

Ili: "Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari."

Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne.