Knjiga o Jobu

Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:

Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš?

Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet možeš poput njega?

Ogrni se sjajem i veličanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom.

Plani de bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika.

Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca.

U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mračnu ih pozatvaraj tamnicu.

Tada ću i ja tebi odat hvalu što si se svojom desnicom spasio.

A sada, de promotri Behemota! Travom se hrani poput govečeta,

u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u mišičju trbušnom.

Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele žile.

Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od željeza kvrge.

Prvenac on je Božjega stvaranja; mačem ga je naoružao tvorac.

Gore mu danak u hrani donose, i sve zvijerje što po njima se igra.

Pod lotosom on zavaljen počiva, guštik močvarni i glib kriju ga.

Sjenu mu pravi lotosovo lišće, pod vrbama on hladuje potočnim.

Nabuja li rijeka, on ne strahuje: nimalo njega ne bi zabrinulo da mu u žvale i sav Jordan jurne.

Tko bi za oči uhvatio njega i tko bi mu nos sulicom probio?

Zar loviš Levijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit užetom?

Zar mu nozdrve trskom probost možeš, ili mu kukom probiti vilicu?

Hoće li te on preklinjat za milost, hoće li s tobom blago govoriti?

I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude?

Hoćeš li se s njim ko s pticom poigrat i vezat ga da kćeri razveseliš?

Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit ga trgovci?

Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima?

Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji!

Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.