Knjiga o Jobu

Bildan iz Šuaha progovori tad i reče:

Do kad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti?

Ta zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut Svesilni?

Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu.

Al ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš;

ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku.

Bit će malena tvoja sreća prošla prema budućoj što te očekuje.

Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani.

Oni će te poučit i reći ti, iz srca će svog izvući besjede:

"Izvan močvare zar će rogoz nići? Zar će bez vode trstika narasti?

Zeleni se sva, al i nekošena usahne prije svake druge trave.

To je kob svakoga tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika:

Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova.

Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši.

Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle.

Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena.

A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: Nikada te ne vidjeh!

I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje već niče iz zemlje.

Ne, Bog neće odbaciti neporočne, niti će rukom poduprijeti opake.

Smijeh će ti opet ispuniti usta, s usana će odjeknuti klicanje.

Dušmane će ti odjenut sramota i šatora će nestat zlikovačkog."