Psalmi

Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi.

Bezbožnik se pohlepom hvali, lakomac psuje i Jahvu prezire.

Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: "Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!" I u tome sva mu je misao.

Puti su mu svagda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire.

U srcu veli: "Neću posrnuti! Ni u kojem koljenu neću biti nesretan."

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća.

U zasjedi čuči pokraj ograda, potajno ubija nevina, očima siromaha vreba.

U zaklonu sjedi ko lav u pećini, vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu.

Pritajen čuči na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju

U srcu svome veli: "Zaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!"

Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, ne zaboravi siromaha.

Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: "Neće kazniti!"

Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć!

Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude!

Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat će pogana.

Počuj, o Jahve, čežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni:

da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, da straha više ne zadaje čovjek zemljani.