Pjesma nad pjesmama
Pjesma nad pjesmama, glava 2
-Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.
- Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama.
- Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.
Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
- Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
(PJESMA DRUGA: UZAJAMNA LJUBAV RASTE) (ZARUčNIK TRAŽI ZARUČNICU) (Zaručnica:) Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala.
Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.
Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno."
Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu.
Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.
Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.
