Izaija

tebi koja šalješ morem glasnike, i vodom u čamcima rogoznim. Idite, brze skoroteče, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu žilavu, zavojevaču, čija je zemlja rijekama izbrazdana.

Svi stanovnici kruga zemaljskog, i vi, žitelji zemlje, kad se zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slušajte.

Jer ovako mi govori Jahve: Mirno ću gledati s mjesta svojega, ko prozirna žega podnevna, ko rosan oblak za vrućine žetvene.

Prije berbe, kad loza ocvate, i cvijet u grozdove dozri, nožima će posjeći mladice, povezati, ukloniti grane.

Svi će biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Grabljivice će na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati.

U ono će vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod žilav i zavojevački, čija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve nad Vojskama - na goru Sion.