Izaija

Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoć u kruhu i pomoć u vodi,

junaka i ratnika, suca i proroka, vrača i starješinu, pedesetnika i odličnika,

savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi čaranjem.

"A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju."

Ljudi se glože jedan s drugim, i svaki s bližnjim svojim; dijete nasrće na starca, prostak na odličnika,

te svatko brata hvata u očinskoj kući: "Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!"

A on će se, u dan onaj, braniti: "Neću da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara."

Jeruzalem se ruši, i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive, te prkose pogledu Slave njegove.

Lice njihovo protiv njih svjedoči, razmeću se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju.

Jao opakome, zlo će mu biti, na nj će pasti djela ruku njegovih."

Deran tlači narod moj, i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš.

Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim,

Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: "Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kućama što oteste siromahu.

S kojim pravom narod moj tlačite i gazite lice siromaha?" - riječ je Jahve, Gospoda nad Vojskama.

I reče Jahve: "Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju?

Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu."

U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće,

naušnice, narukvice i koprene,

poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjese,

prstenje i nosne prstenove,

skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice,

zrcala i košuljice, povezače i rupce.

Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrča, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig.

Muževi tvoji od mača će pasti, junaci tvoji u kreševu.

Vrata će tvoja kukat i tugovati, na zemlji ćeš sjedit napuštena.