Izaija

Pristupite, puci, da čujete, pomno slušajte, narodi; čuj, zemljo, i sve što te ispunja, kruže zemaljski i sve što raste po tebi!

Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izruči ih uništenju, pokolju ih predade.

Leže njihovi pobijeni, smrad se diže od trupla mnogih, krv gorama proteče,

Jer na nebu je opijeni mač moj: gle, na Edom on se obara, da kazni narod što ga prokleh.

Mač Jahvin krvlju je opijen, omašćen pretilinom, krvlju jagnjećom i jarećom, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri žrtva prinosi, veliko klanje u zemlji edomskoj.

S njima će biti poklani bivoli i junad s bikovima. Zemlja će se njihovom napojiti krvlju, i prašina njihova omastit pretilinom,

jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti.

Potoci se njegovi obrću u smolu, prašina njegova u sumpor, i zemlja će mu postat smola goreća.

Ni noću ni danju ugasit se neće, dim će joj se dizati dovijeka, iz koljena u koljeno pusta će ostati, za vjekove vjekova nitko neće prolaziti njome.

Zaposjest će je jež i čaplja, sova i gavran prebivat će u njoj. Rastegnut će nad njom uže pustoši i visak praznine.

Ondje će se nastaniti jarci, neće biti više plemića njezinih, ondje se više neće proglašavat kraljevi, svi će joj knezovi biti uništeni.

Nići će trnje u njenim dvorcima, u tvrđavama kopriva i stričak, ona će biti jazbina čagljima, ležaj nojevima.

Ondje će se sretat divlje mačke s hijenama, jarci će dozivati jedan drugoga; ondje će se odmarati Lilit našav počivalište.

Ondje će se gnijezditi guja, odlagati jaja, ležat na njima, u sjeni ih tvojoj izleći; onamo će slijetati jastrebovi jedan za drugim.

Istražujte u knjizi Jahvinoj, i čitajte, nijedno od toga ne izosta, jer usta njegova tako narediše, i duh njegov njih sakupi.

Jer on im je ždrijeb bacio, i ruka im njegova užetom zemlju odmjeri: dovijeka će je oni posjedovati, od koljena do koljena nju će obitavati.