Izaija

Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosi pravo narodima.

On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama.

On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu,

ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.

Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj, i dah bićima što njome hode.

Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,

da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.

Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije nagoli se pokažu, vama ih objavljujem.

Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji!

Nek digne glas pustinja i njeni gradovi, nek odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova!

Nek daju čast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima!

Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja.

"Šutjeh dugo, gluh se činjah, svladavah se; sad vičem kao žena kada rađa, dašćem i uzdišem.

Isušit ću brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isušiti.

Vodit ću slijepce po cestama, uputih ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit, a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti.

Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.'"

Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!

Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin?

Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo!

Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliča i proslavi Zakon svoj.

A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen, mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: "Vrati!"

Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak?

Tko je pljačkašu izručio Jakova, i otimačima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, čijim putima ne htjedosmo hoditi, čiji Zakon nismo slušali?

Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al' on ni to nije shvatio; sažeže ga, al' on ni to k srcu ne uze.