Izaija

Zapjevat ću svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd, na brežuljku rodnome.

Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže, i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu.

Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeđ mene i vinograda mojega.

Što još mogoh učiniti za svoj vinograd pa da nisam učinio? Nadah se da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi?

No, sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze.

U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek u drač i trnje sav zaraste; zabranit ću oblacima da dažde nad njime.

Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja.

Jao vama koji kuću kući primičete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji.

Na uši moje reče Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge će kuće opustjeti, velike i lijepe, bit će bez žitelja.

Deset rali vinograda dat će samo bačvicu, mjera sjemena dat će samo mjericu."

Jao onima što već jutrom na uranku žestokim se pićem zalijevaju i kasno noću sjede vinom raspaljeni.

Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih.

Stoga će u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odličnici njegovi od gladi će umirati, puk njegov od žeđi će gorjeti.

Da, Podzemlje će razvaliti ždrijelo, razjapit će ralje neizmjerne da se u njih srmoglave odličnici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem!

Smrtnik će nikom poniknuti, ponizit se čovjek, oborit će se pogled silnih.

Jahve nad Vojskama uzvisit će se sudom, i Bog će sveti otkriti svetost svoju.

Jaganjci će pasti kao na pašnjacima, a jarci će brstiti po ruševinama bogataškim.

Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi i grijeh kolskim konopcem

onima što govore: "Neka pohiti, neka poteče s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali!"

Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim!

Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom!

Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih pića;

Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu i kao što nestaje suha trava u plamenu, tako će korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet se pupoljak njihov, jer odbaciše Zakon Jahve nad Vojskama i prezreše riječ Sveca Izraelova.

Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga, te se potresoše gore: trupla njihova leže ko smeće po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveđer podignuta.

On podiže stijeg ratni narodu dalekom, zazviždi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita.

U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obući ne driješi remena.

Strijele su mu dobro zašiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su točkovi bojnih mu kola.

Rika mu je ko u lava i riče ko lavovi mladi, reži, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne.

U dan onaj režat će na njega ko što more buči. Pogledaš li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblačna.