Izaija

Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaća. Da, zbog zla uklonjen je pravednik

da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio počiva na svom ležaju.

Pristupite sad, sinovi vračarini, leglo preljubničko i bludničko!

S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo?

Vi koji se raspaljujete među hrašćem, pod svakim zelenim drvetom, žrtvujući djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!

Dio je tvoj među oblucima potočnim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim?

Na gori visokoj uzdignutoj svoj si ležaj postavila, i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu.

Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogađala si se s onima s kojim si voljela lijegati, sve si više bludničila s njima gledajuć im mušku snagu.

S uljem za Molekom trčiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje.

Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo našla, te nisi sustala.

Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oči, zato me se nisi bojala.

Ali ću objaviti o tvojoj pravdi, i djela ti tvoja neće koristiti.

Kad uzmeš vikati, nek te izbave kipovi koje si skupila, sve će ih vjetar raznijeti, vihor će ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit će zemlju i zaposjest će svetu goru moju.

Govorit će se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda!

Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.

Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio.

Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim,

i vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi i utješiti one što s njime tuguju

stavit ću hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu, govori Jahve, ja ću te izliječiti."

Al opaki su poput mora uzburkanog, koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću.