Izaija

U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti.

Tada dojaviše domu Davidovu: "Aramci se utaborili u Efrajimu." Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drveće ustrepti od vjetra.

I Jahve reče Izaiji: "Iziđi pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje.

Reci mu: Pazi, smiri se, ne boj se, i nek ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog, i sina Remalijina,

jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisliše tvoju propast.

Pođimo, rekoše, na Judeju, uplašimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova.

Ovako govori Jahve Gospod: To se neće zbiti: toga biti neće!

Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason; Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija.

Još šezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, neće više biti narod. Ako se na me ne oslonite, održat se nećete."

Jahve opet progovori Ahazu i reče mu:

"Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina."

Ali Ahaz odgovori: "Ne, neću iskati i neću iskušavati Jahvu."

Tada reče Izaija: "Čujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate!

Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!

Vrhnjem i medom on će se hraniti dok ne nauči odbacivat zlo i birati dobro.

Jer prije nego dječak nauči odbacivat zlo i birati dobro, opustjet će zemlja, zbog koje strepiš, od dvaju kraljeva.

Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuće oca tvojega dovest će Jahve dane kakvih ne bijaše otkad se Efrajim odvoji od Jude, - kralja asirskoga.

U dan onaj, zazviždat će Jahve muhama na ušću egipatskih rijeka i pčelama u zemlji asirskoj

da dođu i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po svim trnjacima i svim pojilištima.

U dan onaj, svatko će hraniti po kravu i dvije ovce,

i od obilja mlijeka koje će mu dati hranit će se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit će se koji god u zemlji preostanu.

U dan onaj, gdje god bijaše tisuću čokota, vrijednih tisuću srebrnika, izrast će drač i trnje.

Onamo će polaziti sa strijelom i lukom, jer sva će zemlja u drač i trnje zarasti.

A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko više neće ići, strašeći se trnja i drača: onuda će goveda pasti i gaziti ovce."