Jeremija

I dođe mi riječ Jahvina:

Idi i viči u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.

Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen; zlo ga snađe - riječ je Jahvina.

Čujte riječ Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.

Ovako govori Jahve: Kakvu nepravdu nađoše oci vaši na meni, te se udaljiše od mene? Za ispraznošću pođoše, te sami isprazni postadoše.

Ne pitahu: "Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas vođaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mračnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit se tko nastanjuje?"

U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što uđoste, zemlju moju oskvrnuste, i baštinu moju u gnusobu pretvoriste.

Svećenici ne govorahu: "Gdje je Jahve?" Tumači Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo, i iđahu za onima što im pomoć ne mogoše.

Zato ću još parnicu voditi s vama - riječ je Jahvina - i parbit ću se sa sinovima sinova vaših:

Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice, te dobro promislite i provjerite je li se igda što slično zbilo.

Je li koji narod mijenjao bogove - oni čak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu!

Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite, riječ je Jahvina.

Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.

Je li Izrael rob il' sluga u kući rođen? Zašto plijenom posta?

Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoš pretvoriše zemlju njegovu, gradove popališe, nema im žitelja.

Čak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme.

A sad, zašto krećeš u Egipat da piješ vode iz Nila? Zašto krećeš u Asiriju da piješ vode iz Rijeke?

Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama.

Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze što te vezahu i reče: Neću da robujem. Pa ipak, na svakom povišem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si ko bludnica.

A ja te zasadih kao lozu izabranu, ko sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!

Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnoga pepela, ostat će mrlja bezakonja tvoga preda mnom - riječ je Jahve Gospoda.

Kako samo možeš reći: "Nisam se uprljala, za baalima nisam trčala." Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si učinila. Deva brza što krstari stazama svojim,

magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu.

Čuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: "Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima ću ići."

Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako će se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, svećenici i proroci njihovi

koji govore drvetu: "Ti si otac moj!" a kamenu: "Ti si me rodio!" jer mi leđa okreću, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomažu: "Ustani, spasi nas!"

Gdje su bogovi što ih ti sam načini? Nek ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima žrtvenika.

Zašto hoćete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste - riječ je Jahvina.

Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: mačevi vaši rastrgaše vaše proroke, kao lav zatornik.

Kakva li ste roda? Čujte riječ Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mračna? Zašto moj narod govori: "Slobodu hoćemo, nećemo više k tebi!"

Zaboravlja li djevica svoj nakit, il' nevjesta svoj pojas? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana.

O, kako li dobro znaš svoj put kad tragaš za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla.

Čak su i ruke tvoje omašćene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti ćeš odgovarati.

A govoriš: "Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene." Evo me da ti sudim, jer govoriš: "Nisam zgriješila."

Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipćani će te posramiti kao što te posramiše Asirci.

I odavde ćeš morati otići s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš; ti nećeš biti sretna s njima.