Jeremija

U početku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, dođe mi riječ Jahvina.

Ovako govori Jahve: Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu naviještaj sve riječi koje sam ti zapovjedio da im kažeš. I ne izostavi ni jedne jedine.

Možda će poslušati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa ću se pokajati za zlo koje naumih učiniti zbog zlodjela njihovih.

Reci im: Ovako govori Jahve: Ako me ne poslušate da hodite po Zakonu što ga stavih pred vas,

slušajući riječi slugu mojih proroka koje vam neumorno šaljem, premda ih do sada niste slušali,

postupit ću s ovim Domom kao sa Šilom, i učinit ću da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji.

I svećenici i proroci i sav narod slušahu Jeremiju kako naviješta te riječi u Domu Jahvinu.

A kad Jeremija izreče sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga svećenici i proroci govoreći: "Platit ćeš glavom!

Zašto si u ime Jahvino prorokovao: Postupit ću s ovim Domom kao sa Šilom, i ovaj će grad biti opustošen, te nitko više u njemu neće stanovati?" I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu.

Čuvši to, starješine judejske dođoše iz kraljevskog dvora u Dom Jahvin, i sjedoše pred Nova vrata Doma Jahvina.

Tada svećenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: "Ovaj je čovjek zaslužio smrt, jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli na svoje uši."

Tada Jeremija reče starješinama i svemu narodu: "Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono što ste čuli.

Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja, i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat će se za zlo kojim vam se zaprijetio.

Ja sam, evo, u vašim rukama. Učinite sa mnom što vam se čini dobro i pravo.

Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit ćete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove riječi."

Tada rekoše starješine i sav narod svećenicima i prorocima: "Ovaj čovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega."

Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo:

"Mihej Morešećanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion će biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma će prekriti.

Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zločin?"

Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija.

A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima čuo te riječi, tražio je da ga smakne. Čuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat.

Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, sa nekoliko ljudi;

dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga mačem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka.

Ali Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju, te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube.