Jeremija

O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: Izrael nema sinova, nema nasljednika? Zašto je Milkom baštinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima?

Plači, Hešbone, jer Ar je opustošen, zapomažite kćeri rapske. Opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima.

Što se dičiš dolinom svojom, kćeri odmetnice, koja se uzdaš u bogatstvo svoje i govoriš: "Tko se usuđuje ustati protiv mene?"

Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit ćete raspršeni, svak na svoju stranu, i nitko bjegunce neće skupiti.

Ali uto ću opet promijeniti udes sinova Amonovih - riječ je Jahvina.

O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: Zar nema više mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta svjeta, zar se izvjetrila mudrost njihova?

Bježite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove.

Dođu li tragači k tebi, ni pabirka neće ostaviti; dođu li kradljivci noćni, opljačkat će sve što žele.

Jer ja sam onaj što će Ezava pretražiti, i skrovišta mu otkriti, da se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opustošeno: nema ga više! Nitko ne kaže:

"Ostavi siročad svoju, ja ću je prehraniti, i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!"

Jer ovako govori Jahve: Gle, oni koji odista ne bi morali piti čašu, moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti nećeš ostati nekažnjen, morat ćeš čašu ispiti!

Jer samim se sobom zakleh - riječ je Jahvina: Bosra će postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit će vječne razvaline.

Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: "Skupite se! Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj!"

Jer, gle, učinit ću te malim među narodima, prezrenim među ljudima.

Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji živiš u pećinama kamenim i držiš se visova planinskih, te viješ gnijezdo na timoru, ko orlovi, odande ću te strovaliti - riječ je Jahvina.

Edom će postati pustoš; tko god njime prođe, zaprepastit će se i zviždati zbog svih rana njegovih.

Razorit će ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove - govori Jahve. Čovjek ondje neće stanovati, sin čovječji neće u njem boraviti.

Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vječno zelene. Ali ću ga učas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko će mene na račun pozvati? I koji će mi pastir odoljeti?

Zato čujte što je Jahve naumio učiniti Edomu, čujte što je nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on će odvući, i sam njihov pašnjak zgrozit će se nad njima.

Od lomljave pada njina zemlja će se potresti, razlijegat će se vapaj do Crvenog mora!

Gle, poput orla on se diže i lebdi, nad Bosrom širi krila. U dan onaj srce će junaka edomskih biti kao srce žene u trudovima.

O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad, jer zlu vijest čuše. Srce im se steže od užasa i smirit se ne može.

Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju.

Kako? Napušten je slavni grad, grad radosti moje!

Zato će mladići njegovi popadati po trgovima, svi će ratnici poginuti u onaj dan - riječ je Jahve nad Vojskama.

Potpalit ću vatrom zidine Damaska: plamen će proždrijeti dvor Ben-Hadadov.

O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako govori Jahve: Ustajte, na Kedar navalite, uništite sinove Istoka!

Nek im se oduzmu šatori i stada, šatorska krila i sva im oprema! Neka im se deve odvedu, i nek viču na njih: "Strava odasvud!"

Bježite glavom bez obzira, duboko se skrijte, žitelji Hasora - riječ je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas, navalu smišlja:

"Ustajte, udarite na mirni narod što živi bez straha - riječ je Jahvina - što nema vrata ni zasuna, što u osami prebiva!

Deve njihove bit će plijen, mnoštvo ovaca otimačina!" I raspršit ću ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest ću odasvud na njih nesreću - riječ je Jahvina.

Hasor će postati brlog čagaljski i pustinja vječna. Čovjek ondje neće prebivati, neće se ondje nastaniti sin čovječji.

Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u početku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga.

Ovako govori Jahve nad Vojskama: Lomim, evo, luk Elamov, srž snage njegove.

Četiri ću vjetra dognati na Elam sa četiri kraja neba, i raspršit Elamce u sva četiri vjetra, i neće biti naroda kamo neće stići bjegunci elamski.

Utjerat ću Elamcima strah u kosti pred njihovim dušmanima. Pustit ću na njih nesreću, oganj gnjeva svojega. Poslat ću mač za njima dok ne budu sasvim uništeni.

I postavit ću u Elamu prijesto svoj, i zatrt ću ondje kralja i sve knezove - riječ je Jahvina.

Ali ću okrenut udes Elama - riječ je Jahvina.