Ezekiel

A ti, sine čovječji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim.

Reci: Što bijaše tvoja mati? Lavica među lavovima, ležala je među lavićima, hraneći mladunčad svoju.

Narodi se protiv njega udružiše, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedoše u zemlju egipatsku.

A kad mati vidje da uzalud čeka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava učini.

Živeć tako među lavovima, i on lavom posta. Naučiv se plijen derati, stade ljude proždirati,

utvrde im rušiti, pustošiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove.

Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoše i zamke mu postaviše; i lav se uhvati u jamu njihovu.

Okovana u kavez ga zatvoriše, odvedoše kralju babilonskom, ondje ga u kulu zatočiše, da mu se više ne čuje rika po gorama izraelskim.

Mati tvoja bješe kao loza pokraj vode zasađena, rodna i granata od obilja vode!

Imala je jaku granu za palicu vladalačku: uzdiže se nad krošnju, naočita visinom, mnoštvom grančica.

Al' u gnjevu bješe iščupana i na zemlju bačena. Istočnjak joj rod sasuši: polomi se i uvenu jaka grana njezina, i vatra je svu proguta.

U pustinju bje presađena, u zemlju suhu, bezvodnu.

Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema više na njoj grane jake za palicu vladalačku." To je, evo tužaljka, i ostat će tužaljka.