Daniel

Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino.

Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

Donesoše dakle zlatno i srebrno suđe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu, i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena.

Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikog svijećnjaka, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše.

Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše, i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.

Glasno dozva čarobnike, zvjezdare i gataoce. I reče kralj mudracima babilonskim: "Tko pročita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit će obučen u grimiz, oko vrata nosit će zlatan lanac, i bit će treći u kraljevstvu."

Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pročitati pismo niti mu otkriti značenje.

Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni.

Kraljica, čuvši riječi kralja i velikaša, uđe u gozbenu dvoranu i reče: "Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi!

Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca nađe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slična mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom čarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca.

Budući da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumači sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoće, pozovi stoga Daniela, i on će ti kazati značenje."

Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?

Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna.

Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.

A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz, i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata, i bit ćeš treći u kraljevstvu."

Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje.

O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.

Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio.

No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta.

Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće.

No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje iako si znao sve ovo:

I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo."

"A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin.

A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj;

Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan;

Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima."

Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac, i da ga proglase trećim u kraljevstvu.

Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.

A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star već šezdeset i dvije godine.