Hošea

Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I što mu je više rodilo plodova, to je više umnažao žrtvenike; što mu je bogatija zemlja bila, to je kićenije dizao stupove.

Srce je njihovo prijevarno, okajat će to oni! Porušit će im On žrtvenike, polomiti stupove njihove.

Kazat će tada: "Mi kralja nemamo jer se Jahve bojali nismo. Ta čemu bi nam bio kralj?"

Riječi prosiplju, lažno se kunu, sklapaju saveze; a pravo cvate ko otrovno bilje u brazdama polja.

Za tele betavensko strepe stanovnici Samarije; da, zbog njega tuguje narod njegov, svećenici njegovi kukaju nad njim, nad slavom njegovom jer je od njega prognana.

A njega samog odvući će u Asiriju na dar velikome kralju. Efrajima stid će spopasti, crvenjet će se Izrael zbog svoje odluke.

Uništena je Samarija. Njen kralj tek trunak je vodi na površju.

Bit će razorene sramne uzvišice, grijeh Izraelov; trnje će i čičak rasti po žrtvenicima njihovim. Tad će govoriti brdima: "Pokrijte nas!" i bregovima: "Padnite na nas!"

Većma no u dane gibejske griješio si, Izraele! A da se i ondje zaustaviše, ne bi li ih zatekao rat kao bezakonike gibejske?

Kako mi se svidi, kaznit ću ih: sabrat će se protiv njih narodi da ih za dvostruko kazne bezakonje.

Efrajim je junica dobro naučena koja rado vrše; šiju ću joj lijepu ujarmiti, upregnut ću Efrajima. Juda će orati, Jakov branat.

Orali ste bezbožnost, želi bezakonje, jeli plod prijevare. Pouzdao si se u kola svoja i u mnoštvo svojih ratnika,

zato će se vika bojna razlijegati tvojim gradovima, i sve će ti tvrđe biti razorene ko što Šalman razori Bet Arbel u dan ratni, kada mater smrskaše na sinovima.

Evo što vam Betel učini jer ste u zlu ogrezli: u zoru će zauvijek nestati kralja Izraelova!