Levitski zakonik

Jahve reče Mojsiju:

"Govori Izraelcima i reci im: Ako tko zaželi podmiriti Jahvi zavjet što vrijedi koliko čovjek,

neka ti je mjerilo: muškarca od dvadeset do šezdeset godina starosti procijeni pedeset šekela u srebru, prema hramskom šekelu,

a žensku procijeni trideset šekela.

A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procijena bude: za muškarca dvadeset šekela, a za žensku deset šekela.

Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procijena: za muško pet šekela u srebru, a procijena za žensko tri šekela u srebru.

Bude li u starosti od šezdeset godina ili više, neka ti je procijena: za muškarca petnaest šekela, a za žensku deset šekela.

Ali ako je tko siromašan te ne može platiti svoju cijenu, neka ga dovedu pred svećenika, i neka ga svećenik procijeni. Ali neka svećenik procijeni prema onome što zavjetovalac može dati.

Ako zavjetovani prinos bude od životinja koje se mogu Jahvi prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit će posvećena stvar.

Neka se ne nadomješta niti zamjenjuje za što drugo - bilo dobro za loše, bilo loše za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga živinčeta za drugo, onda će i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti posvećena stvar.

Bude li zavjetovani prinos od nečiste životinje koja se ne može Jahvi prinositi, neka se takvo živinče dovede k svećeniku,

pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako svećenik procijeni, neka tako bude.

Zaželili ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu petinu.

Ako tko posveti svoju kuću zavjetovavši je Jahvi, neka svećenik procijeni da li je dobra ili loša. Kako svećenik prosudi, neka tako ostane.

Ako onaj koji je svoju kuću zavjetovao zaželi da je otkupi, neka dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena, pa neka bude njegova.

Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemljišta od svoga vlasništva, procijeni ga prema njegovu usjevu: za jedan homer ječmena sjemena pedeset šekela u srebru.

Zavjetuje li zemljište za jubilejske godine, neka ostane prema ovoj procijeni.

Ali ako zemljište zavjetuje poslije jubilejske godine, neka svećenik proračuna cijenu prema godinama što preostaju do jubilejske godine i prema tome smanji procjenu.

Ako onaj tko je zemljište zavjetovao zaželi da ga otkupi, neka doda jednu petinu svoti na koju je procijenjeno, pa neka mu ostane.

Ako zemljište ne otkupi, nego ga proda drugome, ne može se više otkupiti.

Kad zemljište bude oslobođeno u jubilejskoj godini, neka se posveti Jahvi kao zavjetovano zemljište i postane svećenikov posjed.

Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemljište koje nije dio njegove očevine,

neka mu svećenik proračuna razmjernu procjenu do jubilejske godine. I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posvećenu Jahvi.

U jubilejskoj godini zemljište se ima vratiti onome od koga je kupljeno - kome pripada zemljišno vlasništvo.

Svaka procjena neka se vrši prema hramskom šekelu: dvadeset gera jedan šekel.

Bude li od nečiste stoke, može se otkupiti prema procjeni, dometnuvši petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni proda.

Ali ništa od 'herema', od onoga što je Jahvi izručeno, bio to čovjek ili živinče ili njegovo baštinjeno zemljište, ništa što je tko Jahvi zavjetom posvetio, ne može se ni prodati niti otkupiti. Svaka zavjetom zavjetom posvećena stvar najveća je Jahvina svetinja.

Nijedno ljudsko biće koje bude 'heremom' - prokletstvom - udareno, ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti.

Svaka desetina sa zemljišta, bilo od poljskih usjeva, bilo od plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posvećeno.

Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodati jednu petinu cijene.

Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako deseto od svega što prolazi ispod pastirskog štapa, neka bude posvećeno Jahvi.

Neka se ne gleda je li dobro ili rđavo; i neka se ne zamjenjuje. Ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posvećeno, i ne smije se otkupljivati."

To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce na Sinajskome brdu.