Levitski zakonik

Jahve još reče Mojsiju:

"Kad se tko ogriješi i počini pronevjeru prema Jahvi prevarivši svoga bližnjega u pologu ili pohrani, a tako i krađom ili iskorišćivanjem svoga bližnjega;

ili, nađe li što je bilo izgubljeno pa slaže i krivo se zakune u bilo kojem grijehu što ga čovjek može učiniti;

ako tko tako pogriješi i kriv postane, onda ono što je krađom oduzeo ili što je iskorišćivanjem namakao; ili polog što mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar što ju je našao;

ili ono za što se bio krivo zakleo, neka u cijelosti vrati i, dodavši tome petinu, neka dadne onome kome pripada, istoga dana kad spozna svoju krivnju.

Neka potom svećeniku za naknadu, kao žrtvu naknadnicu Jahvi, dovede iz svoga stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni,

a svećenik neka nad tim čovjekom izvrši obred pomirenja pred Jahvom, i bit će mu oprošteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac."

Jahve još reče Mojsiju:

"Naredi Aronu i njegovim sinovima: Ovakav je obred za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka ostane na žeravi na žrtveniku svu noć do jutra; i vatra neka neprestano gori na žrtveniku.

Neka svećenik stavi na se lanenu košulju, na svoje tijelo neka navuče lanene gaće; zatim neka zgrne zamašćeni pepeo u što je vatra pretvorila žrtvu paljenicu na žrtveniku, i neka ga stavi pokraj žrtvenika.

Potom neka svuče svoje ruho i na se obuče drugo, te neka odnese zamašćeni pepeo na čisto mjesto izvan tabora.

Vatra na žrtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka svako jutro svećenik na nju naloži drva i onda na nju naslaže žrtvu paljenicu. Tu neka u kad sažiže loj sa žrtava pričesnica.

Neka na žrtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi."

"Ovo je obred za žrtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronose u nazočnosti Jahve pred žrtvenikom.

Pošto jedan od njih zagrabi pregršt najboljega brašna i ulja sa žrtve prinosnice i sav tamjan što bude na njoj, pošto to sažeže na žrtveniku kao spomen-žrtvu, ugodan miris Jahvi,

neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovi sinovi; neka ga jedu na posvećenu mjestu - u dvorištu Šatora sastanka.

Neka se ne peče s kvascem. To je dio žrtava meni paljenih što im ga ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i žrtva okajnica i kao žrtva naknadnica.

Svaki muškarac Aronova potomstva može jesti taj dio od žrtava paljenih Jahvi, i to je vječni zakon za sve vaše naraštaje: i tko ih se god dotakne, bit će posvećen."

Jahve još reče Mojsiju:

"Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesu Jahvi ovaj prinos: desetinu efe najboljega brašna kao redovitu žrtvu prinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uvečer.

Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namočenu i prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao žrtvu prinosnicu od više komada.

Neka je tako pripravi svećenik koji od njegovih sinova bude pomazan da ga naslijedi. To je vječni zakon. Neka se ta žrtva Jahvi sva sažeže!

Svaka svećenička žrtva prinosnica treba da bude posve spaljena; neka se od nje ne jede."

Još reče Jahve Mojsiju:

Svećenik koji prinosi tu žrtvu okajnicu neka od nje i jede; neka se ona jede na posvećenu mjestu, u dvorištu Šatora sastanka.

Tko se god dotakne njezina mesa, bit će posvećen; ako krv poštrapa odijelo, poštrapani dio neka se ispere na posvećenu mjestu.

A posuda od ilovače u kojoj bude meso kuhano neka se razbije; a ako bude kuhano u posudi od tuča, neka se istare i vodom ispere.

Svaki muški od svećeničke loze može od nje jesti - presveta je!

Ali nijedna žrtva okajnica od koje je krv donesena u Šator sastanka za obred pomirenja u Svetištu, neka se ne jede, nego na vatri spali."