Evanđelje po Marku

Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu.

I glavari ga svećenički teško optuživahu.

Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju."

A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.

O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali.

A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba.

I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti.

A on im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?"

Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti.

Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu.

Pilat ih opet upita: "Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?"

A oni opet povikaše: "Raspni ga!"

Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!"

Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.

Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu

i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu

te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!"

I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena.

A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu.

I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.

I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto.

I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.

Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti.

A bijaše treća ura kad ga razapeše.

Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski."

A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.

...

Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana,

spasi sam sebe, siđi s križa!"

Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti!

Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete.

O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove."

A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine."

A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.

I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.

A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!"

Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma

te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.

A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote,

dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također isčekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.

Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro.

Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo.

Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.

A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.