Evanđelje po Luki

Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše.

Kamen nađoše otkotrljan od groba.

Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa.

I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih.

Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: "Što tražite Živoga među mrtvima?

Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji:

'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'"

I sjetiše se one riječi njegovih,

vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.

A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima,

ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.

A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći se tome što se zbilo.

I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija.

Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo.

I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.

Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima.

On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave

te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?"