Evanđelje po Ivanu

Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem.

U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova.

U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih.

...

Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina.

Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?"

Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe."

Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!"

Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota.

Židovi su stoga govorili ozdravljenome: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!"

On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'"

Upitaše ga dakle: "Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'"

No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo.

Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!"

Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.

Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.

Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim."

Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini.

Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi.

Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.

Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu

da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla."

"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će.

Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;

i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji.

Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas.

I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude.

Ja sam od sebe ne mogu činiti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla."

"Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.

Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.

Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu.

Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite.

On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti.

Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac,upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me poslao Otac.

Pa i Otac, koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli,

a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.

Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene,

a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate.

Slave od ljudi ne tražim,

ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi.

Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.

Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!

Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate.

Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao.

Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?"