Djela apostolska

Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: "Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti."

Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.

Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost.

Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev."

Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre.

Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: "Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju.

I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama.

Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca.

Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi?

Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni."

Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima.

Kad oni ušutješe, progovori Jakov: "Poslušajte me, braćo!

Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu.

S time su u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano:

Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati

da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to

obznanjuje odvijeka.

Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu,

nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi.

Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju."

Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom.

Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!"

"Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše,

zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom,

ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista.

Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto.

Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno:

uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!"

Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo.

Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja.

Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću.

Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše.

(No Sila nađe za dobro da ostane onamo, a Juda se vrati u Jerusalim.)

A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju.

Nakon nekog vremena reče Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su!"

Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko.

Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo.

Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar,

a Pavao sebi izabra Silu pa od braće povjeren milosti Gospodnjoj

proputova Siriju i Ciliciju, utvrđujući Crkve.