Druga poslanica Korinćanima

O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me!

Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu.

Ali se bojim da se - kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom - misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu.

Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosite.

Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od "nadapostola".

Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo.

Ili sam grijeh počinio što sam vam - ponizujući sebe da se vi uzvisite - besplatno navješćivao Božje evanđelje?

Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret.

U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se.

Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima.

Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade!

A što činim, i dalje ću činiti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednačili u onom čime se hvastaju.

Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove.

I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla.

Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.

Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim.

Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti.

Budući da se mnogi hvale po ljudsku, i ja ću se hvaliti.

Ta rado podnosite bezumne, vi umni!

Da, podnosite ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije.

Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, čime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja!

Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam!

Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno, u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - često.

Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu.

Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće;

u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji!

Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve.

Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram?

Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti.

Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem. U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše grad damaščanski hoteći me uhvatiti.

Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama.