Poslanica Galaćanima
Galaćanima, glava 4
Hoću reći: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega:
pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac.
Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta.
A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan
da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.
A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: "Abba! Oče!"
Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.
Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu.
Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati?
Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine!
Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas!
Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili.
Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje.
Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa.
Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih.
Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu?
Oni revnuju za vas, ne časno, nego - odvojiti vas hoće da onda vi za njih revnujete.
Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazočan kod vas,
dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama.
Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama.
Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona?
Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne.
Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obećanja.
To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa za ropstvo - to je Hagara.
Jer Hagara znači brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom.
Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša.
Pisano je doista: Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana.
Vi ste, braćo, kao Izak, djeca obećanja.
I kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga, tako je i sada.
Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne.
Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.
