Druga poslanica Solunjanima

Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas

i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere!

Ali, vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga.

A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo.

A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj.

Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas.

Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno:

ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas.

Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati.

Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede!

A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube.

Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu.

Ako li se tko ne pokorava našoj riječi u ovoj poslanici, zabilježite ga, ne drugujte s njime, da se postidi,

ali ga ne smatrajte neprijateljem, nego ga uzrazumljujte kao brata.

A sam Gospodin mira dao vam mir zauvijek i na svaki način. Gospodin sa svima vama!

Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Ovo je znak u svakoj poslanici: ovako pišem.

Milost Gospodina našega Isusa Krista sa svima vama!