Poslanica Hebrejima

Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa:

on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj.

Dostojan je doista toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio.

Jer svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog.

Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno,

ali Krist - kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade.

Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete,

ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji

gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja

Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak!

Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga.

Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.

Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo

kad je rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni!

Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta?

Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadoše u pustinji?

Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima?

I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.