Knjiga o sucima

Tada Efrajimovi ljudi rekoše Gideonu: "Kako si postupio prema nama: nisi nas pozvao kada si pošao u boj protiv Midjanaca?" I žestoko mu prigovoriše.

On im odgovori: "Pa što sam ja učinio kad se usporedim s vama? Nije li Efrajimovo pabirčenje bolje od Abiezerove berbe?

U vaše je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba. Može li se usporediti moje djelo s onim što ste vi učinili?" Na te riječi utiša se njihova srdžba prema njemu.

Kad je Gideon došao do Jordana, prijeđe ga, ali i on i tri stotine ljudi s njim bijahu iznemogli i gladni.

Ali mu sukotski glavari odgovoriše: "Zar je Zebahova i Salmunina šaka već u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?"

Gideon im reče: "Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu, iskidat ću vam meso trnjem i dračem pustinjskim."

Odatle ode u Penuel i zatraži isto od Penuelaca, a oni mu odgovore kao što su odgovorili i Sukoćani.

On zaprijeti i Penuelcima: "Kad se vratim kao pobjednik, porušit ću ovo kulu."

Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru, i vojska njihova s njima, oko petnaest tisuća ljudi, što ih god osta od vojske sinova Istoka; sto i dvadeset tisuća ratnika bijaše palo.

Gideon pođe putem kojim prolaze oni što žive pod šatorima, istočno od Nobaha i Jogbohe, te potuče vojsku kad stajaše bezbrižna.

Zebah i Salmuna pobjegoše. On ih pogna, i uhvati dva kralja midjanska, Zebaha i Salmunu. A vojsku im svu uništi.

Poslije bitke Gideon, sin Joašev, vrati se preko Hareške uzvisine.

I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mu popisa imena sukotskih knezova i starješina, sedamdeset i sedam ljudi.

Potom Gideon ode Sukoćanima i reče: "Evo Zebaha i Salmune zbog kojih ste mi se rugali govoreći: 'Je li Zebahova i Salmunina šaka već u tvojoj ruci pa da dademo kruha tvojim iznemoglim ljudima?'"

I uhvati starješine gradske, nabra pustinjskoga trnja i drača, da ih oćute leđa Sukoćana.

Poruši Penuelsku kulu i pobi građane.

Onda reče Zebahu i Salmuni: "Kakvi bijahu ljudi koje pobiste na Taboru?" "Bili su nalik na te - odgovoriše. - Svaki bijaše kao kraljev sin."

"To su bila moja braća, sinovi moje matere - reče Gideon. - Tako mi Jahve, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio."

Potom zapovjedi svom prvencu Jeteru: "Ustani, pogubi ih!" Ali dječak ne izvuče mača: bojao se, bijaše još mlad.

Tada rekoše Zebah i Salmuna: "Ustani ti i navali na nas, jer kakav je čovjek, onakva mu i snaga." I ustavši, Gideon pogubi Zebaha i Salmunu, i uze mjesečiće što su visjeli o vratu njihovih deva.

Izraelci rekoše Gideonu: "Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca."

Ali im Gideon odgovori: "Ne, neću ja vladati nad vama, a ni moj sin; Jahve će biti vaš vladar."

Još im reče Gideon: "Jedno samo od vas tražim: da mi svaki dade prsten od svog plijena." Pobijeđeni su nosili zlatne prstenove, jer bijahu Jišmaelci.

"Vrlo rado", odgovore oni. On nato razastrije svoj plašt, a svaki od njih baci od svog plijena po prsten.

Težina zlatnih prestenova što ih je zaiskao iznosila je tisuću i sedam stotina zlatnih šekela, osim mjesečića, naušnica i skrletnih haljina koje su nosili midjanski kraljevi, i osim lančića što bijahu oko vrata njihovih deva.

Gideon načini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav Izrael udari za njim u nevjeru, i bijaše to zamka Gideonu i njegovu domu.

Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave, i zemlja bi mirna četrdeset godina, koliko još potraja vijek Gideonov.

Jerubaal, sin Joašev, otišao je i živio u svojoj kući.

Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega, jer je imao mnogo žena.

Njegova inoča koja je živjela u Šekemu rodi mu sina komu nadjenu ime Abimelek.

Gideon, sin Joašev, umrije u dubokoj starosti; sahraniše ga u grobu njegova oca Joaša u Abiezerovoj Ofri.

Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenuše u preljub s baalima te postaviše sebi za boga Baal-Berita.

Izraelci se nisu više sjećali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo.

I nisu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobro što ga je učinio Izraelu.