Prva knjiga o Samuelu

Kad je David završio razgovor sa Šaulom, Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši, i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe.

Šaul zadrža Davida onoga istoga dana kod sebe, i nije mu dao da se vrati kući svoga oca.

I Jonatan sklopi savez s Davidom, jer ga je ljubio kao samoga sebe.

I skide Jonatan plašt koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i svoju odoru, čak i svoj mač, svoj luk i svoj pojas.

Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao Šaul, David bijaše sretne ruke, i Šaul ga postavi na čelo svojim ratnicima; omilje on svemu narodu, pa i Šaulovim dvoranima.

Za njihova povratka, kad se David vraćao ubivši Filistejca, izađoše žene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju Šaulu veselo kličući, pjevajući i plešući uza zvuke bubnjeva i cimbala.

Žene su plešući pjevale: "Pobi Šaul svoje tisuće, David na desetke tisuća."

Šaul se vrlo ražestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reče : "Davidu su dale desetke tisuća, a meni samo tisuće! Još mu samo treba kraljevstvo!"

I od toga dana Šaul poprijeko gledaše Davida.

Sutradan zao duh Božji napade Šaula, tako da je bjesnio po kući. David je rukom udarao u harfu kao drugih dana, a Šaul je u ruci imao koplje.

I Šaul baci koplje govoreći u sebi: "Sad ću pribiti Davida uza zid!" Ali mu se David izmače dva puta.

Šaul se poče bojati Davida, jer je Jahve bio s njim a od Šaula je odstupio.

Zato ga Šaul ukloni iz svoje blizine i postavi ga za tisućnika: on je izlazio i vraćao se na čelu naroda.

David je imao uspjeha na svim svojim putovima, jer Jahve bijaše s njim.

Kad je Šaul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze ga strah od njega.

Ali svemu Izraelu i Judi omilje David, jer ih je on vodio na svim njihovim putovima.

Šaul reče Davidu: "Evo svoju najstariju kćer Merabu dat ću ti za ženu, samo mi budi hrabar i vodi Jahvine bojeve!" Mišljaše Šaul: "Neću da padne od moje ruke, nego filistejska ruka neka se digne na njega!"

A David odgovori: "Tko sam ja i što znači moj život, što li kuća oca mojega, u Izraelu, da budem kraljev zet?"

I kad dođe vrijeme da Šaulova kći Meraba pođe za Davida, dadoše je za ženu Adrielu iz Mehole.

Ali je Davida ljubila Šaulova kći Mikala; kad su to javili Šaulu, bilo mu je pravo.

Reče on u sebi: "Dat ću mu je, ali će mu ona biti zamka, i ruka filistejska dići će se na njega." (Šaul je po drugi put rekao Davidu: "Danas ćeš mi biti zet.")

Tada Šaul zapovjedi svojim slugama ovako: "Razgovarajte se s Davidom tajno i recite mu: Gle, omilio si kralju, i svi te njegovi dvorani vole; zato budi kraljev zet."

Šaulove sluge dojaviše to Šaulu govoreći: "Evo riječi što ih je rekao David."

A Šaul odgovori: "Ovako recite Davidu: Kralj ne traži nikakva ženidbenog dara nego samo sto filistejskih obrezaka da se osveti kraljevim neprijateljima." Šaul mišljaše da će tako Davida gurnuti u ruke Filistejcima.

Šaulove sluge dojaviše te riječi Davidu, a njemu bijaše po volji da postane kraljev zet. Još prije nego je isteklo vrijeme,

spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj, da bi postao njegov zet. Tada mu Šaul dade svoju kćer Mikalu za ženu.

Šaul je jasno vidio da je Jahve s Davidom i da ga ljubi sav dom Izraelov.

I Šaul se još većma poboja Davida i posta neprijatelj Davidu zauvijek.

A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta izlazili, David je imao više uspjeha nego svi Šaulovi dvorani; i tako ime njegovo posta vrlo slavno.